Svako
malo potegne se priča o nepismenoj, tj. nenačitanoj nam naciji i moram da priznam da često
učestvujem u takvim raspravama, jer smatram da situacija nije toliko crna koliko se u prvi mah čini. Naime, postavljaju se pitanja jesmo li dovoljno
načitani, negujemo li kulturu knjige, šta čitamo i da li čitamo uopšte... Neki
kažu da na Sajmu knjiga uglavnom poziramo i koristimo pouste kako bismo kupovali
dekoraciju za enterijer, jer knjige daju toplinu stambenom prostoru...
hmmm? Činjenica je da se sećam priča o kupovini knjiga „na metar“ i u pravoj
boji da se slaže s foteljom, al' mi nekako ta priča više ne zvuči realno.
Doduše, nije mi zvučala ni ranije, al' hajd' da kažemo da je i nekada, kao i danas
takvih skorojevića koji žele da ostave utisak bilo u određenoj količini (boji i
dezenu), ali da to svakako ne govori da je svaka poštena kuća koja ima „plavog“
Dostojevskog, Nušića u bordo boji ili neka druga sabrana dela da_ih_ne_nabrajam_sad,
svojevremenu kupovinu na rate obavila upravo iz estetsko-folerskog poriva.
Daleko od toga!
S druge
strane, u nekim drugim dobrim kućama u kojima se ova robno-novčana transakcija obavljala iz
navedenih razloga, opet moram da primetim, ta radnja ima svojih pozitivnih efekata, jer
se kad-tad u istoj toj, oku prijatnoj biblioteci neko uhvatio za izgledom
prihvatljivu knjigu i u njoj otkrio čari literature. Mala li je takva vajdica.
Ono
što se primećuje je da definitivno nismo najnačitanija nacija, ali da ipak i
dalje (ili možda čak, sve više) čitamo. Od petparačkih i žutih novina do Andrića,
Eka i Mana sve je u igri, samo je pitanje zastupljenosti i odnosa između
krajnosti u navedenim štivima kod čitalačke publike. Da li to znači da volimo
da saznajemo na ovaj način, ali da bi neko trebalo da nas usmeri u pravom smeru
i ukaže da neka drugačija interesovanja? Jedan od načina koji nas dovodi do
kvalitativnih zaključaka je upravo čitanje, te bez obzira što se prednost daje
lajt literaturi mene raduje činjenica da se listovi ipak okreću i ne prestajem
da se nadam čitalačkom napretku. Treba krenuti odnekud. Danas Skandal u
frizerskom salonu, sutra Šeldon i Nora Roberts na plaži, a sledeće zime (smem
li se usuditi?) neki Gorder, Jalom ili Pekić... Pa valjda ćemo stići i dotle jednom!
0 коментара:
Постави коментар