Bejah na svirci jednog reggae benda. Saspekti
se zovu. Fini mladi momci, ozbiljno shvatili posao, pa udr'i po muzici i
aranžmanima i poruci koju žele da upute publici. Sve u svemu, dobra svirka i ja
odoh kući bez osećaja da sam bacila par sati svog života uzalud, već naprotiv
zadovoljna, s pozitivnim stavom. Dođoh kući i već sledećeg jutra uz kafu, pravo
na Youtube da podelim link ka jednoj od njihovih pesama, tj. onoj koja me je
najviše, što bi rekli, dojmila... a onda uključim TV i rečeno rečnikom (današnje)
ulice, smorim se za medalju! Naime, ono (neki to zovu i pesmom) što se u tom
trenutku „vrtelo“ na jednom od gledanijih kanala u Srbiji bilo je poražavajuće.
Posmatrano i slušano „delo“ ni u jednom svom
segmentu nije imalo ni trunku umetnosti. Čak ni one popularne, komercijalne ili
kakve god druge koja čoveku može pasti na pamet u silnoj želji da pokuša da ono
što se predstavlja gledalištu, opravda. I sad, gde je tu pravda? Dobri i
talentovani momci i devojke tavore, „ronjajući“ po nekim mračnim podrumima i
zagušljivim klubovima, trudeći se da na trenutke isplivaju na površinu ne bi li
ih publika videla i zapazila, dok neki drugi momci i devojke zahvaljujući
laktovima uspevaju. Gledajući realno, očigledno da je mnogo važnije biti
talentovan upravo u tome – laktanju, umesto u onome čime god da se bavite.
Tako u svim društvenim, odnosno javnim sferama dobijamo
situaciju (i to ne samo u našoj zemlji, već bih rekla da je ovo problem na
globalnom nivou) u kojoj suvereno vladaju uporni i bezobzirni, a ne talentovani
i vredni ljudi. Naravno, takvo stanje ne isključuje da se ponekad, tu i tamo kroz
gužvu provuče i neko zaista pažnje vredan, ali bolna činjenica je da ih je u
mnogo manjem broju. To izgleda znači da je pre razvijanja svih drugih talenata
i zadovoljavanja interesovanja najvažnije da prvo uvežbate laktove.
Zato sam ja i pobegla iz Srbije... Neću da vežbam, hoću da radim!
ОдговориИзбриши